Park

Park osnovno

Vrijednost i ljepota prirode Velebita odavno su prepoznati. U sklopu UNESCO-va programa Čovjek i biosfera (MAB – Man and Biosphere ) planina Velebit uvrštena je 1978. godine u mrežu svjetskih rezervata biosfere. Tri godine kasnije čitav Velebit postaje parkom prirode. Unutar njega čak su dva nacionalna parka – na jugu je Nacionalni park „Paklenica“, proglašen još 1949. godine, a na sjevernom je dijelu Nacionalni park „Sjeverni Velebit“, proglašen pola stoljeća kasnije.

Sjeverni Velebit, osnovan 1999. godine, najmlađi je od osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj. Ovaj je prostor Velebita pravi mozaik sastavljen od najrazličitijih staništa koja su dom mnogim biljnim, gljivljim i životinjskim vrstama čije smo bogatstvo tek počeli otkrivati. Upravo je ta raznolikost krških oblika, živoga svijeta i krajobraza, koje je dobrim dijelom stvorio čovjek, bila razlogom proglašenja Nacionalnog parka „Sjeverni Velebit“.

Nacionalni park „Sjeverni Velebit“ obuhvaća i nekoliko otprije zaštićenih područja. Tu se nalazi strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, botanički rezervat Visibaba – nalazište endemične biljke hrvatske sibireje, te botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa, unutar kojega se nalazi i poznati Velebitski botanički vrt, proglašen spomenikom parkovne arhitekture.

Zbog svojih je vrijednosti Nacionalni park „Sjeverni Velebit“ dio ekološke mreže Natura 2000.

Nacionalni park „Sjeverni Velebit“ je i član mreže Europskih destinacija izvrsnosti (EDEN), kao nacionalni pobjednik na temu „Turizam i zaštićena područja“.

Park – Osobna karta

• Godina osnivanja: 1999.
• Površina: 109 km2
• Nadmorska visina: 518-1676 m
• Najviši vrhovi: Veliki Zavižan, Gromovača, Vratarski kuk
• Ekološka mreža – Natura 2000: DA
• IUCN kategorija: II (nacionalni park)

Uloga Nacionalnog parka

Namjena Nacionalnog parka je prije svega očuvanje izvornih prirodnih vrijednosti, a živa priroda njihov je bitan dio. Zaštićena područja imaju ključnu ulogu u borbi za njezino očuvanje, jer je pomanjkanje prostora za život veliki problem živih bića na našem planetu.

Infrastrukturni i ini objekti sve više zadiru u prirodna područja komadajući i sjeckajući prostor u izolirane otočiće nedostatne za život mnogih vrsta. Svaki veći zahvat u prirodni prostor nesavladiva je prepreka za neku vrstu koja se kreće i rasprostire na širem prostoru.

Uloga zaštićenih područja poput Nacionalnog parka „Sjeverni Velebit“ je da na svom prostoru očuvaju zdrave i stabilne ekosustave koji se sastoje od velikog broja vrsta. Takvi prirodni prostori neprocjenjivi su jer širem okolnom području osiguravaju čišći zrak, čišću vodu, zdravije i plodnije tlo, postojaniju i ugodniju klimu, a ljudima koji borave u njima pružaju fizičko, mentalno i duhovno osvježenje.