Baština – Živa priroda Parka
Baština – Živa priroda Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
Staništa Velebita
Biljke Velebita
Gljive Velebita
Životinje Velebita
Živi svijet bilo kojeg područja prvenstveno je određen klimom. Klima uvjetuje biljni pokrov koji pruža dom životinjama i gljivama, jednostaničnim organizmima i bakterijama, a sve zajedno s neživim elementima prirode (zrak, voda, stijene, tlo…) čini ekosustav.
Sjeverni Velebit komadić je izvorne europske prirode – ne posve netaknute divljine, već prirodnog krajolika oblikovanog prožimajućim ljudskim utjecajem, u vremenu kad je za ljude jedina mogućnost preživljavanja bila suživot s prirodom. No, nemojte da vas prisutnost ljudi navede na pomisao da se radi o pitomom krajoliku – Velebit je surov i oštar klimom i reljefom. Najveći dio Parka pokriven je šumom koja pruža raznolike ugođaje, poput tamne i tajnovite smreke i jele, čvorastog i izdržljivog bora krivulja ili bajkovite i čudesne pretplaninske i planinske bukve.
S travnatih i kamenitih vrhova i padina pružaju se zapanjujući vidici na sjeverni Jadran te nepregledne obronke Velebita. Travnjaci oduševljavaju ljupkim šarenilom brojnih biljaka u cvatu i njihovih oprašivača (leptiri, pčele i bumbari, kornjaši i brojni drugi kukci), a kamenjar neobičnim i surovim oblicima među kojima rastu jedinstvene biljke.
Iako Velebit nije visoka planina, zahvaljujući reljefu i položaju na njegovom vršnom dijelu vlada prava planinska klima. To pokazuju i tipične visokoplaninske biljne i životinjske vrste koje tu obitavaju, poput runolista (Leontopodium alpinum), bora krivulja (Pinus mugo), žutokljune galice (Pyrrhocorax graculus), planinskog djetlića (Picoides leucotos), planinskog ćuka (Aegolius funereus), divokoze (Rupicapra rupicapra) i drugih.
Zahvaljujući dobroj očuvanosti ekosustava, sjeverni Velebit dom je medvjedu, vuku, risu i surom orlu, grabežljivcima na vrhu hranidbene mreže, kojima je potrebno veliko prostranstvo i obilje plijena.
Danas je najveća prijetnja bogatoj prirodi Parka napuštanje tradicionalnog stočarstva i načina života. Travnjake koji se ne kose i ne pasu preuzima šuma, a s njima nestaju sve travnjačke vrste biljaka i životinja, čime se osiromašuje biološka raznolikost. Javna ustanova trenutačno provodi projekt istraživanja biološke raznolikosti travnjaka kako bi se odabrali oni najvrjedniji za buduću restauraciju i održavanje.
Na području Parka u dosadašnjim istraživanjima zabilježeno je oko 1.500 vrsta biljaka, gljiva i životinja. Taj broj tek je djelić biološke riznice Sjevernog Velebita, jer brojne skupine još nisu popisivane, npr. mahovine ili mnoge skupine kukaca (skakavci, noćni leptiri, muhe, ose i druge). Vrlo su nepotpuni popisi kornjaša i pauka te gljiva, koje su i inače na razini Hrvatske najslabije istraženo carstvo. Osim toga, s izuzetkom kukaca i pauka, nisu rađeni niti popisi beskralježnjaka, a kamoli jednostaničara i bakterija koji su vrlo važan dio biološke raznolikosti, kako zbog ogromnog broja vrsta, tako i zbog značajne uloge u kruženju tvari ekosustavom. Naravno, i kod bolje proučenih skupina, poput ptica, sisavaca, vodozemaca i gmazova ima još puno posla!
Izvor: NP SJEVERNI VELEBIT