Mammals

Mammals of the Velebit

The research to date has identified about 40 mammal species within the territory of the National Park, the most common being the roe deer (Capreolus capreolus), the red deer (Cervus elaphus), the chamois (Rupicapra rupicapra), the European hare (Lepus europaeus), the wild boar (Sus scrofa) and others. The most common of 11 identified bat species is the Brown Long-eared Bat (Plecotus auritus) and Savi’s Pipistrelle (Hypsugo savii). Another common species are the shrews: Alpine Shrew (Sorex alpinus), Common Shrew (Sorex araneus), Eurasian Pygmy Shrew (Sorex minutus), European Mole (Talpa europaea), and rodents: Yellow-necked Mouse (Apodemus flavicollis), Wood Mouse (Apodemus sylvaticus), European Snow Vole (Chionomys nivalis), Bank Vole (Clethrionomys glareolus) and Edible Dormouse (Myoxus glis). The National Park is also home to the Balkan Snow Vole (Dynaromis bogdanovi), a living fossil endemic to the Dinaric karst regions.

Smeđi medvjed (Ursus arctos)

Smeđi medvjed je krupna i snažna životinja s izrazito razvijenim osjetilom njuha i sluha dok mu je vid znatno slabiji. Teži oko 100 do 150 kg, no iznimno može dosegnuti težinu od 300 kg. Iako ima probavni sustav tipičan za mesojede, medvjed prilikom prehrane nije izbirljiv te će iskoristiti svaku ponudu hrane, od voća, povrća, šumskog bilja, ličinki, kukaca do strvina. Neuređena odlagališta otpada posebno su opasna za ljude i medvjede jer odbačena hrana privlači medvjede koji hraneći se na smetlištima pomalo gube urođeni strah od ljudi, pa mogu postati opasni prilikom slučajnih susreta s čovjekom. Medvjed je u Hrvatskoj zaštićena vrsta i izvan zaštićenih područja njime se lovno gospodari, dok je na europskoj razini strogo zaštićen.

Sivi vuk (Canis lupus)

Sivi vuk je u prošlosti nastanjivao cijelo područje Hrvatske. Još 1894. godine je bio prisutan u svim hrvatskim županijama, da bi nakon toga postupno počeo nestajati i to najprije iz nizinskih kontinentalnih dijelova. Zbog stoljetnog proganjanja i ubijanja, vuk se povukao u šumovita, udaljena i nepristupačna područja. Vuk je mesojed, a glavni plijen su mu srna, jelen, divlja svinja i manji sisavci. Životinje koje vuk lovi stare su i iznemogle, bolesne, izgladnjele ili mladunčad. Time vukovi pozitivno utječu na zdravlje populacije plijena i pridonose stabilnosti cijelog ekosustava. U Hrvatskoj vuk uglavnom nastanjuje veće šumske komplekse brdskih i planinskih područja. Na širem području sjevernog Velebita kreće se jedan čopor vukova čiji teritorij obuhvaća i Nacionalni park Sjeverni Velebit. Glavni razlozi današnje ugroženost vukova su nezakonito ubijanje, stradavanje na prometnicama i nedostatak prirodnog staništa. Vuk je strogo zaštićena vrsta i nalazi se na Crvenom popisu ugroženih sisavaca Hrvatske, u kategoriji niskorizična vrsta.

Euroazijski ris (Lynx lynx)

Euroazijski ris je u Hrvatskoj bio istrijebljen početkom 20. stoljeća. Današnja populacija rezultat je ponovnog naseljavanja risova u Sloveniju 1973. godine, koji se već sljedeće godine proširuju i na hrvatski teritorij. Danas ris stalno naseljava područje Gorskog kotara i Like. Ris je teritorijalna životinja i živi samotno, osim u doba parenja. Glavna su mu hrana srna, jelen, divokoza, zec i veći glodavci. Prvenstveno lovi one životinje koje su na njegovom teritoriju najbrojnije i koje može najlakše uloviti. Lovi na „mačji“ način, šuljanjem i prikradanjem na zemlji, a ne s drveta, kako se obično misli. Može uloviti plijen tri do četiri puta veći od njega samog, a kad ga ulovi hrani se njime više dana. Ris je najslabije istražena velika zvijer, prvenstveno zbog toga jer se radi o iznimno tajnovitoj životinji koju je vrlo teško uočiti. Ris je strogo zaštićena vrsta i nalazi se na Crvenom popisu ugroženih sisavaca Hrvatske, u kategoriji niskorizična vrsta.

Divokoza (Rupicapra rupicapra) – rod sisavci

Prije trideset godina na Velebit je ponovno naseljena divokoza, i često se može vidjeti po planinskim vrhuncima u Parku. Naseljava najviše gorske predjele s pašnjacima i kamenjarima, a zimi se spušta u niže predjele. U odabiru hrane nije izbirljiva, jede sve vrste planinskog bilja, a također brsti lišće, pupove i mlade izbojke drveća. Priroda je prilagodila tijelo divokoze životu na najzahtjevnijim terenima. Čvrsta i snažna građa daje joj veliku okretnost, gipkost, elastičnost i gracioznost pokreta. Relativno kratkim i snažnim nogama kreće se vrlo okretno i spretno. Divokoze su vrlo oprezne i plahe, a osjete li opasnost prave uzbunu za ostale jedinke glasnim „piskom“. Socijalno su dobro organizirane životinje, žive u tzv. ženskim krdima u kojima su koze s jarićima te mladim jarcima do treće godine, dok odrasli mužjaci žive pojedinačno i krdu se priključuju samo u vrijeme parenja. U Hrvatskoj je divokoza zaštićena vrsta i nalazi se na Crvenom popisu ugroženih sisavaca Hrvatske, u kategoriji niskorizična vrsta.

Dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi) – rod sisavci

Ovaj glodavac živući je fosil (pripada staroj genetskoj liniji, a najbliži srodnici su mu fosilne vrste) i balkanski endem. Živi na krškom kamenjaru, najčešće na većim nadmorskim visinama. Razmnožava se sporo u odnosu na druge glodavce – tijekom čitavog života donese na svijet samo četiri potomka. Hrani se travom i drugim biljem i vrlo je slabo istražen. Dinarski voluhar se nalazi se na Crvenom popisu ugroženih sisavaca Hrvatske u kategoriji nedovoljno poznat i strogo je zaštićen.

Sivi puh (Myoxus glis) – rod sisavci

Sivi puh je glodavac sličan vjeverici i najveći je pripadnik porodice puhova. Noćna je životinja, ali ga se može vidjeti i danju. Na Velebitu nastanjuje gorske, primorske i pretplaninske bukove šume. Uške su mu male i bez čuperaka, a oči velike i izbočene. Vrlo je proždrljiv, glavna su mu hrana bukvica, žir, lješnjaci i šumsko voće, a jede i kukce, puževe te jaja mladih ptica. Vrlo je pokretan, dobro se penje i po glatkim plohama, stijenama i zidovima. Ne boji se čovjeka te ulazi u ljudske nastambe, tavane i skladišta hrane, naročito u jesen kad prikuplja zalihe za zimski san. Zimski san spava gotovo 7 mjeseci, od rujna do početka svibnja, ovisno o vremenskim prilikama. Za vrijeme zimovanja izgubi i do 50% tjelesne težine. Glavni neprijatelji puha su kuna i šumska sova. Sivi puh je strogo zaštićena vrsta i nalazi se na Crvenom popisu ugroženih sisavaca Hrvatske, u kategoriji najmanje zabrinjavajuća.