Stalna izložba solarstva

U prvom od devet magazina soli, koji nosi naziv Ferdinand, postavljenja je “Stalna izložba solarstva”. Inicijator postavljanja ove stalne izložbe bila je “Udruga iznajmljivača apartmana i soba Grada Paga”.

Osim članova udruge, u pripremi prostora te postavljanju izložbe, su sudjelovali i članovi udruge “Bataja” i brojni građani. Svoj doprinos svemu da li su i djelatnici Solane Pag, grad Pag, gradonačelnik, mjesni odbori te mnogi drugi. Izložbu je postavila profesorica povijesti umjetnosti Martina Brčić iz Splita. Prilikom posjeta izložbe posjetitelji mogu pogledat 104 eksponata koji su trenutno izloženi; od toga brojne uvećane fotografije, kanale, bazene, proizvode od soli te brojne starinske alate koji su se nekad koristili. Također, posjetitelji mogu pogledat i video projekciju o klasičnom načinu proizvodnje soli.

Od kada se točno proizvodi sol u Pagu, to jednostavno ne znamo. Prvi spomen o proizvodnji soli u našim krajevima nalazimo u knjizi prof. Candide sa sveučilišta u Napulju pod nazivom „Jadranske solane” Napulj 1912. On ističe kako su Iliri (misli na Liburne) iz naših krajeva još u 3. st. pr. Kr. došli na Apeninski poluotok i naučili tamošnje stanovnike kako se proizvodi sol iz mora i pri tom osnovali današnju najveću talijansku solanu „Regina Margarita”.
Prvi pisani podatak o konkretnoj proizvodnji soli u Pagu potječe iz 999.g. i to iz jedne oporuke. Nakon toga često u oporukama i drugim dokumentima možemo pratiti podatke o solanama u Pagu. To je vrijeme kada se sol cijeni kao bijelo zlato.

Do doba Venecije 1409. na otoku je bilo više solana. Osim ove današnje koja je jedina opstala u čitavoj Mletačkoj Dalmaciji bile su i solane u Dinjiškoj, Povljani, Vlašićima i Staroj Novalji. Na čitavoj istočnoj obali Jadrana bilo je na desetke solana, ali Venecija je sve ukinula osim ove u Pagu. To je učinila radi lakšeg praćenja proizvodnje i prometa soli. Venecija je uzimala 70% čitave proizvedene soli a preostalih 30% dijelili su vlasnici solana i radnici na tim solanama u omjeru svakom 50%. Republika Venecija koja je vladala našim krajevima od 1409. do svoga ukinuća 1797. nikada nije bila vlasnik solane. Bili su to uglavnom zadarski, ali i paški plemići, te ženski benediktinski samostan i crkva.

Nakon propasti Mletačke republike u naše krajeve dolazi Austrija koja detaljno popisuje solane i pravi katastarske planove. Nakon nepunih 8 godina vladanja ovo područje dolazi u sastav Napoleonovih Ilirskih provincija. Tada dolazi do ideje da se sve solane otkupe od privatnika i da se napravi velika solana – državni monopol. S obzirom da je Francuska vlast trajala kratko, također nepunih 8 godina, do realizacije te ideje nije došlo. Nakon propasti Napoleona, u ove krajeve ponovo dolazi Austrijska vlast (II austrijska vladavina) koja realizira ideju otkupa privatnih solana. Stvara se državni monopol koji donosi daleko veće prihode, ali time radnici nisu prosperirali, pa dolazi i do prvih štrajkova.
Za vrijeme Jugoslavije (prve i druge) solana ostaje državno vlasništvo (monopol), a od nastanka današnje Republike Hrvatske, solana je privatizirana i nalazi se u vlasništvu koncerna Agrokor.
(Izvor pag-gradzdravlja.eu)

Izvor:  pag.hr