Ptice

Ptice Nacionalnog parka Sjeverni Velebit

Ptice su na području Parka i u njegovoj neposrednoj okolici zastupljene u velikom broju. Do sada je zabilježeno stotinjak vrsta, od kojih se 85 redovito ili povremeno gnijezdi u Parku. Više od 90 vrsta je zaštićeno, a tridesetak vrsta gnjezdarica nalazi se na Crvenom popisu ugroženih ptica Hrvatske. Neke od najzanimljivijih ptičjih vrsta su: tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus), gorski zviždak (Phylloscopus bonelli), škanjac (Buteo buteo), mali ćuk (Glaucidium passerinum), planinski ćuk (Aegolius funereus), sova ušara (Bubo bubo), jastrebača (Strix uralensis), vrtna strnadica (Emberiza hortulana), planinski djetlić (Dendrocopos leucotos), troprsti djetlić (Picoides tridactylus), žutokljuna galica (Pyrrhocorax graculus), suri orao (Aquila chrysaetos), zimovka (Pyrrhula pyrrhula), pupavac (Upupa epops), krstokljun (Loxia curvirostra), gavran (Corvus corax), vjetruša (Falco tinnunculus), lještarka (Tetrastes bonasia) i druge.

Tijekom nedavnih terenskih istraživanja na području Nacionalnog parka zabilježeni su značajni nalazi ugroženih ptica grabljivica koje se nalaze na Dodatku I Direktive o pticama EU i Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske. To su škanjac osaš (Pernis apivorus), zmijar (Circaetus gallicus), patuljasti orao (Hieraaetus pennatus) i bjelonokta vjetruša (Falco naumanni).

Djetlići

Djetlići su iznimno važna skupina ptica u mnogim ekosustavima. Danju skakuću po deblima u potrazi za hranom koju nalaze na kori ili ispod nje. Pritom se služe kratkim i snažnim nogama, a čvrsta i kruta repna pera pružaju im oslonac. Kako bi oglasili svoj teritorij bubnjaju po stablu, za što posebno odabiru ona dobrih zvučnih svojstava. Gnijezde se i noće u dupljama koje tvrdim kljunom dlijetastog vrha dubu na mjestu gdje je stablo zbog truljenja omekšalo. Za izradu duplje djetlićima je potrebno oko 10 do 25 dana. Većinom se gnijezde u starijim stablima u kojima su započeli procesi truljenja ili čak i u mrtvim stojećim stablima što znači da ne oštećuju gospodarski vrijedne dijelove stabala. Duplje djetlića od iznimne su važnosti za opstanak velikog broja drugih vrsta ptica, sisavaca (osobito šišmiša) i drugih životinja koje se gnijezde ili borave u njihovim starim dupljama. Zbog toga se djetliće smatra ključnim vrstama u ekosustavu tj. vrstama koje ne moraju biti najbrojnije, ali imaju iznimno velik utjecaj na strukturu i funkcioniranje ekosustava. U Parku obitava nekoliko vrsta djetlića: troprsti djetlić (Picoides tridactylus), planinski djetlić (Dendrocopos leucotos), mali djetlić (Dendrocopos minor), veliki djetlić (Dendrocopos major), siva žuna (Picus canus) i crna žuna (Dryocopus martius). Strogo su zaštićeni, a svi osim velikog djetlića i crne žune nalaze se i na Crvenom popisu ugroženih ptica Hrvatske.

Tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus)

Tetrijeb gluhan naša je najveća šumska koka koja živi iznad 1000 m n. v. u visokim planinskim šumama bukve, jele i smreke. Zimi se hrani pupovima bukve, izbojcima i iglicama jele i smreke, a ljeti sjemenjem, šumskim plodovima, kukcima, gusjenicama i puževima. Zbog narušenog mira u staništu brojno stanje tetrijeba se u prošlim desetljećima znatno smanjilo. Najveći neprijatelj mu je čovjek, a od grabežljivaca ga ugrožavaju lisica, kuna zlatica, divlje svinje, sove, orlovi i škanjci. Danas ga u Hrvatskoj nalazimo još samo na planinskim masivima Like, Gorskog kotara, sjevernog i srednjeg Velebita. Područje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit jedno je od malobrojnih utočišta ovih rijetkih ptica u našoj zemlji. Najčešće ih se može vidjeti na šumskim putovima na kojima skupljaju kamenčiće, te uz planinarske staze u vrijeme dozrijevanja šumskih plodova kojima se hrane. U Hrvatskoj je tetrijeb gluhan strogo zaštićena vrsta i nalazi se na Crvenom popisu ugroženih ptica Hrvatske u kategoriji ugrožena.

Krstokljun (Loxia curvirostra)

Krstokljun je dobio naziv po neobičnom, jakom i zakrivljenom kljunu čiji su vrhovi prekriženi. Nastanjuje jelove i smrekove šume na Velebitu. Glavna su mu hrana sjemenke crnogoričnog drveća, ali jede i sjemenke bukve i javora. Dok jede visi na grančicama ili se pričvršćuje za koru. Pri tome češer drži s obje noge ili ga pritisne uz granu. Kljun uvlači u češer sa strane, ljusku češera nadigne, a sjemenku izvadi jezikom. Krstokljun je strogo zaštićena vrsta.

Planinski ćuk (Aegolius funereus)

Planinski ćuk najčešće živi u šumama jele, smreke i bukve. Nije društven i vrijeme uglavnom provodi sam. Plijen su mu najčešće manji sisavci, a u manjoj mjeri jede kukce i neke manje ptice. Osjetilom sluha pronalazi plijen, a može prepoznati miševe pod raslinjem i snijegom. Neprijatelji ove ptice su kuna zlatica, šumska sova i ušara. Planinski ćuk je strogo zaštićena vrsta i nalazi se na Crvenom popisu ugroženih ptica Hrvatske u kategoriji najmanje zabrinjavajuća.

Jastrebača (Strix uralensis)

U mješovitim šumama bukve i jele jastrebača je najbrojnija vrsta sove. Ima dosta dugačak rep, a perje joj je sivo-bijelo sa širokim tamnosmeđim prugama, pa u letu podsjeća na jastreba odakle joj i hrvatsko ime. Gnijezdi se u dupljama drveća ili u gnijezdima drugih većih ptica. Aktivna je uglavnom u sumrak i zoru, a često i tijekom dana. Glavna su joj hrana mali glodavci, ali lovi i manje ptice i druge sisavce. U Hrvatskoj je jastrebača strogo zaštićena, i nalazi se na Crvenom popisu ugroženih ptica Hrvatske u kategoriji najmanje zabrinjavajuća.