Gmazovi

Gmazovi Nacionalnog parka Sjeverni Velebit

Gmazovi su prisutni u Parku. U Parku je dosad zabilježeno 16 vrsta gmazova, a češće su vrste gušteri sljepić (Anguis fragilis), velebitska gušterica (Iberolacerta horvathi), živorodna gušterica (Zootoca vivipara) i livadna gušterica (Lacerta agilis), te zmije crna poljarica ili crnica (Hierophis viridiflavus), bjelica (Zamenis longissimus), crvenkrpica (Zamenis situla) i poskok (Vipera ammodytes). Uz vodu se može vidjeti bjelouška (Natrix natrix).

Velebitska gušterica (Iberolacerta horvathi)

Na području Parka živi endemična velebitska gušterica, petrofilna vrsta koja obitava na stijenama, liticama i drugim kamenim podlogama. Vrlo je usko rasprostranjena, zabilježena je još u istočnim Alpama i na sjevernom dijelu Dinarida. Visokoplaninska je vrsta i živi na područjima do gornjeg ruba šumske vegetacije (do oko 1600 m n.v.). Na Velebitu ju je prvi put zabilježio Miroslav Hirtz 1908. godine u predjelu oko Mrkvišta i na području Velikog Alana. Strogo je zaštićena.

Pjegava crvenkrpica (Zamenis situla) – rod gmazovi

Crvenkrpica je među našim najljepšim neotrovnim zmijama. Nalazimo je na primorskoj strani Parka u suhim, kamenitim i šikarom obraslim predjelima. Dosta je brza, aktivna je danju, ponekad i u sumrak. Mlade zmije se hrane kukcima, a odrasle jedinke glodavcima i sitnim gmazovima. Plijen savladavaju gušenjem. Zbog šarenog izgleda ih ljudi često zamjenjuju s otrovnicama, te ih zbog straha i neznanja ubijaju. Nekad je crvenkrpica bila često viđana, a danas ju je sve teže pronaći u prirodi. Strogo je zaštićena vrsta i nalazi se na Crvenom popisu gmazova Hrvatske u kategoriji nedovoljno poznata.

Bjelica ili Eskulapova zmija (Zamenis longissimus)

Ova oko 2 m dugačka neotrovna i vitka zmija među najvećim je europskim zmijama. Odrasle jedinke mogu biti smećkaste, sivkasto-zelenkaste, čak i crne boje, s bijelim točkicama na rubovima ljusaka, naročito na polovici tijela. Trbuh je žut ili bjelkast. Bjelica može biti vrlo brza i spretno se penje po drveću i grmlju. Hrani se miševima, voluharicama, nekad vjevericama, gušterima i manjim pticama. Plijen ubija gušenjem. Ova vrsta zmije vezana je uz grčkog boga liječenja Asklepija (lat. Eskulap). Bjelica omotana oko Eskulapovog štapa simbol je ljiečništva i ljekarništva. Bjelica je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta.

Poskok (Vipera ammodytes) – rod gmazovi

Poskok je najveća europska otrovnica. Najčešće živi na suhim kamenitim područjima obraslim niskim grmljem i drvećem, izbjegava vlažna staništa. Prepoznatljiv je po relativno kratkom zdepastom tijelu, malo trokutastoj glavi, tamnoj „cik-cak“ liniji koja se nalazi duž leđa i roščiću na vrhu njuške. Mužjaci su najčešće pepeljastosivi, a ženke smeđe. Plijen, uglavnom glodavce, ptice i guštere, osjeća po mirisu i uglavnom ga dočekuje. Većinom lovi noću, a danju sklupčan spava probavljajući hranu. Svoju žrtvu najprije usmrti otrovom, a onda je proguta. U hladnijim krajevima poskok hibernira. U Hrvatskoj je poskok zaštićena vrsta.