Beskralježnjaci

Beskralježnjaci Nacionalnog parka Sjeverni Velebit

Istraživanja beskralježnjaka u Nacionalnom parku “Sjeverni Velebit” u prošlosti su bila rijetka i nesustavna. Svakim novim istraživanjem dobivaju se nove spoznaje o njihovom bogatstvu. Na području Nacionalnog Parka “Sjeverni Velebit” dosad je zabilježeno šezdesetak vrsta pauka, tridesetak vrsta kornjaša, stotinjak vrsta danjih leptira i šezdesetak vrsta noćnih leptira.

Osobito je zanimljiva fauna podzemlja, koja je sa svakim novim istraživanjem sve bogatija vrstama, od kojih su mnoge endemične. Zadnjih je godina otkriveno i nekoliko vrsta novih za znanost. Biospeleološkim istraživanjima u 20-ak speleoloških objekata utvrđeno je preko 30 podzemnih vrsta iz različitih skupina (kukci, puževi, školjkaši, stonoge, lažištipavci, rakovi, mnogočetinaši i pijavice). Sve su strogo zaštićene, a gotovo polovica ih je endemičnih za uže ili šire područje.

Meštrovljeva pijavica (Croatobranchus mestrovi)

Meštrovljeva pijavica, endem Sjevernog Velebita otkriven u Lukinoj jami 1992. godine, među najznačajnijim je faunističkim nalazima u Parku. Potpuno je prilagođena životu u podzemlju, a dosad je pronađena samo u četiri duboke jame u Parku, uglavnom na dubinama ispod 500 m, najčešće pričvršćena na stijeni u slabom vodenom toku ili u nakapnicama s tekućom vodom. Tijelo joj je spljošteno, dugačko 25-45 mm i široko oko 10 mm. Ima deset pari bočnih škrgolikih nastavaka specifičnih za ovu vrstu, a pretpostavlja se da imaju ulogu u opskrbi kisikom. Pijavica je mliječnobijele do žućkaste boje, bez očiju, i dvospolna je. Na prednjoj strani tijela ima manju, a na stražnjoj veću prijanjaljku. Vrlo često boravi pričvršćena stražnjom prijanjaljkom, prednjim dijelom usmjerena prema strujanju vode uvijajući se kao da nešto hvata. O njenom se životu još uvijek vrlo malo zna.

Jedna od najmnogovrsnijih životinjskih skupina na Velebitu su danji leptiri. Može ih se vidjeti posvuda – na travnjacima, stijenama i u šumama, a dosad je u Parku zabilježeno preko stotinu vrsta. Neke od najzanimljivijih vrsta koje obitavaju u Parku su apolon (Parnassius apollo), crni apolon (Parnassius mnemosyne), kozlinčev plavac (Glaucopsyche alexis), žednjakov plavac (Scolitantides orion), crvenorubi crvenko (Lycaena hippothoe), uskršnji leptir (Zerynthia polyxena) i drugi.

Apolon (Parnassius apollo)

Leptir iz porodice lastinrepaca, jedan je od naših najljepših danjih leptira. Ova vrsta leptira živi na vrlo ograničenim malim prostorima, planinskim travnjacima i stjenovitim gorskim staništima na visini između 1000 i 2000 m. Prepoznatljiva karakteristika su mrlje u obliku crvenih prstena s bijelim središtem, okruženih crnom crtom. Zanimljivo je da svaki apolon ima drukčiji oblik ovih prstena, poput različitih otisaka prstiju kod ljudi. Krila su prekrivena ljuskama i dijelom bijelim dlačicama. Mnogi smatraju da je slovenskog planinara Alojza Knafelca koji je kreirao planinarsku markaciju inspirirao upravo apolon. U Hrvatskoj je apolon strogo zaštićen i nalazi se na Crvenom popisu ugroženih danjih leptira Hrvatske, u kategoriji rizičan.

Crni apolon (Parnassius mnemosynae)

Sličan je apolonu, ali nema crveno-bijele točke na krilima, koja su djelomice prozirna. Češći je od apolona, a uglavnom se viđa na nadmorskim visinama iznad 1000 metara, a rijetko na suhim i vrućim staništima blizu morske razine. U Hrvatskoj je strogo zaštićen i nalazi se na Crvenom popisu ugroženih danjih leptira Hrvatske, u kategoriji niskorizičan.

Obična golupka (Macroglossum stellatarum)

Noćni leptir iz porodice ljiljaka. Pretežno leti danju do sumraka, a noću miruje na stijenama. Leti izvanredno vješto, okretno i ustrajno. U letu siše nektar dugim sisalom iz cvjetova na koje nikad ne sjeda, već oko njih leprša i treperi poput kolibrija. Žureći se od cvijeta do cvijeta može u 4-5 minuta posjetiti stotinjak cvjetova prenoseći sisalom pelud.

Hrvatska golupka (Hemaris croatica)

Opisana prvi put u Karlovcu, ova golupka živi u jugoistočnoj Europi i dijelu jugozapadne Azije. Lijepe je svijetlomaslinastozelene boje s crvenim drugim parom krila. Način života sličan je onom obične golupke, a nastanjuje uglavnom južno položene padine planinskih lanaca. Hrvatsko entomološko društvo uzelo ju je za svoj simbol.

Lastin rep (Papilio machaon)

Leptir velikih dimenzija s rasponom krila do 75 mm. Lijepe šare i stražnja krila produžena u tamni repić čine ovu vrstu jednom od najljepših. Nastanjuje travnjake i kamenjare na vapnenačkoj podlozi. U planinskim područjima ga se može vidjeti i iznad 1500 m. Strogo je zaštićena vrsta.

Prugasto jedarce (Iphiclides podalirius)

Velik i lako zamjetljiv danji leptir. Sličan je lastinom repu, ali je nešto jednostavnijih boja, na krilima ima tamne koso položene pruge, a repić na stražnjim krilima mu je duži. Većinom leprša naokolo posjećujući cvijeće, grmove i lokve.