Šuma
Šuma – stanište Velebita
Šumska staništa prekrivaju daleko najveću površinu Parka (više od 80% površine). Osnovna karakteristika šumskih staništa na planini je zonacija – raspoređenost u pojaseve koji se izmjenjuju prema nadmorskoj visini. Budući da se povećanjem nadmorske visine zaoštravaju klimatski uvjeti, to se odražava na biljnom pokrovu ili vegetaciji.
Ako krenete od mora uspinjući se primorskim obroncima prema vrhuncima sjevernog Velebita, prvo ćete proći kroz šumu hrasta medunca i bijelog graba. Kako se uspinjete, bijeli grab zamijenit će crni grab, a vi ćete se naći u šumi hrasta medunca i crnog graba. Ove primorske šume često su razvijene u obliku šikare, a izuzetno su važne za očuvanje tla, koje je na primorskoj strani izloženo snažnoj buri. Nastavite li uzbrdo, ući ćete u primorsku bukovu šumu s jesenskom šašikom, koja čini granicu između primorske i kopnene vegetacije. Kako se budete približavali vrhu, primijetit ćete da su stabla bukve pri dnu savijena u obliku lule – to je zbog pritiska snijega na mlada stabla, a vi se nalazite u pretplaninskoj šumi bukve i gorskog javora. Sada ste već u pravom planinskom staništu, u kojem se jasno vidi djelovanje planinske klime. Na primorskoj strani mogli ste još naići na šumu crnog bora s pustenastom dunjaricom, koja je relikt – ostatak iz davnih vremena, a nalazi samo na pojedinim lokalitetima.
Na najvišim vrhuncima naći ćete se među patuljastim stablima bukve ili bora krivulja, prileglima uz tlo, kvrgavih i povijenih grana. Na tim visinama stabla se nalaze na rubu preživljavanja, a zbog hladnoće i kratke sezone rasta ne mogu se razviti u potpuna stabla. Umjesto toga rastu u zakržljalim oblicima koji se zovu klekovina. Bor krivulj (Pinus mugo) posebna je planinska vrsta bora vrlo dugovječna i otporna na oštre klimatske uvjete. Ovaj grmoliki bor najčešće ne poprima oblik stabla, već se grana nisko pri tlu, bez središnjeg debla. Grane su mu prilegle uz tlo i povijene prema gore. Upravo taj nizak, jastučast oblik štiti ga od vjetra i hladnoće, radi sloja zraka koji se zadržava oko njega i djeluje kao izolator. Osim toga, može rasti na vrlo različitim tipovima tla.
Počnete li se spuštati obroncima sjevernog Velebita prema unutrašnjosti, dakle visoravni Like, na visokim položajima proći ćete ponovno kroz pretplaninsku šumu bukve. Na najnepovoljnijim staništima, poput stjenovitih strmina, vrtača i zatvorenih dolaca, naići ćete na smreke. Na sjevernom Velebitu raste nekoliko tipova pretplaninskih smrekovih šuma: na strmim, stjenovitim padinama poput onih u kukovima, raste pretplaninska smrekova šuma s alpskom pavitinom. Strmije i stjenovitije vrtače i zatvorene doline zauzima pretplaninska smrekova šuma s čopocem, a one vlažnije i s više humusa pretplaninska smrekova šuma s ljepikom. Na toplijim i osunčanijim stjenovitim padinama može se naići i na dinarsku jelovu šumu na vapnenačkim blokovima, koja je na Sjevernom Velebitu prilično rijetka. Daljnjim spuštanjem ući ćete u područje dinarske bukovo-jelove šume. Ove šume mnogo su bogatije vrstama od srednjeeuropskih bukovo-jelovih šuma. U ovom pojasu ćete u širokim udolinama u kojima se zadržava hladni zrak opet naići na smreke, ovaj put u obliku gorske smrekove šume sa šumskim pavlovcem. Ovom tipu šume pripada i smrekova šuma u Štirovači, najveća smrekova šuma u Hrvatskoj, dio koje se nalazi unutar granica Parka. Spuštanje velebitskim padinama završit ćete u bukovoj šumi s velikom mrtvom koprivom, koja zauzima najniže obronke Velebita prema Lici, a bogata je ilirskim biljnim vrstama, koje rastu isključivo na području zapadnog Balkana i istočnojadranskog obalnog pojasa.
Sastav vrsta i raspored stabala u šumama sjevernog Velebita sličan je onome kakav biste našli u primarnoj prašumi – šumi u kojoj nikad bilo sječe stabala ili drugog velikog ljudskog utjecaja. Osim toga, one sadrže određen broj starih i mrtvih stabala. Ti “šumski mrtvaci” nisu samo trupla, već vrlo brzo postaju dom sasvim novim živim zajednicama – nebrojenih vrsta kukaca, gljiva i bakterija. Oni se hrane starim stablom pretvarajući ga u hranjivo tlo. U Parku živi čak pet od devet europskih vrsta djetlića, koji su ovisni o mrtvim i starim stablima – hrane se ličinkama kukaca koje žive ispod kore, a gnijezda dube u natrulom drveću. Oni sprečavaju da se kukci koji se hrane drvom i štete stablima pretjerano namnože. U starim dupljama djetlića gnijezde se brojne druge vrste ptica, koje su zato ovisne o djetlićima, a time i o starim stablima. Među korisnicima duplja je i šest vrsta sova, ali i nekoliko vrsta šumskih šišmiša, koji se u njih sklanjaju danju, a u njima odgajaju i mlade. To su na primjer širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus) i mali večernjak (Nyctalus leisleri) koji u šumama i love.
Izvor: NP SJEVERNI VELEBIT