Podzemlje
Podzemlje – stanište Velebita
Iako se ubrajaju u najveće vrijednosti Nacionalnog parka, duboke su jame skrivene većini njegovih posjetitelja. Jame Sjevernog Velebita kontinuirano istražuju brojni speleolozi iz različitih speleoloških udruga iz Hrvatske, ali i inozemstva. Ta istraživanja svake godine donose nove spoznaje o vrijednostima našeg krškog podzemlja.
U podzemnim prostorima vladaju uvjeti potpuno drugačiji od onih na površini. Temperatura je nekoliko stupnjeva iznad nule, visok je udio vlage i potpuno je mračno. Svi ovi uvjeti su vrlo postojani, što je osnovna značajka podzemlja. U dijelu podzemnog prostora blizu ulaza je prijelazna zona u kojoj se osjeća utjecaj uvjeta na površini, pa su i kolebanja veća nego u unutrašnjosti.
Biljkama i drugim organizmima koji dobivaju energiju direktno od sunca podzemlje nije dobro mjesto za život. Tek u neposrednoj blizini samog ulaza, gdje dopire nešto svjetla, mogu se naći biljke, mahovine i alge kojima nije potrebno mnogo svjetla. S obzirom na to da u podzemlju nema biljaka, sva hrana koja dolazi u podzemlje potječe s površine. Životinje koriste podzemne prostore u različitom intenzitetu. Neke ih koriste kao skloništa od grabežljivaca i vremenskih uvjeta, poput nekih šišmiša koji noće i zimuju u podzemlju. Druge životinje rado žive u podzemnim prostorima, ali ih se može naći i na drugim mračnim i vlažnim mjestima.
No prave podzemne životinje žive samo u špiljama i jamama, i mogu se prepoznati na prvi pogled, jer im oči i obojenje tijela nedostaju ili su jako smanjeni. To je stoga što su pigmenti i organi vida sasvim izlišni u potpunom mraku. U isto je vrijeme hrana vrlo oskudna pa je za podzemne životinje izuzetno važno da ne troše hranu i energiju na proizvodnju nepotrebnih molekula i organa. Te životinje često imaju i vrlo usporen metabolizam, što im omogućava preživljavanje uz minimalne količine hrane i dugotrajno gladovanje. Posljedica usporenog metabolizma je i dug život i sporo razmnožavanje. U potpunom mraku, podzemne se životinje dobro snalaze zahvaljujući izuzetno razvijenim osjetima mirisa i dodira. Ta su osjetila često dobro uočljiva u vidu jako produženih ticala i nogu koje nose dodatne osjetilne dlačice.
Na području Parka gotovo svi dosad otkriveni podzemni objekti su jame – vertikalni podzemni prostori. Oni nisu tako zgodni za šišmiše kao špilje, pa nema zabilježenih porodiljnih kolonija, no pronađeni su šišmiši na zimovanju, ali isto tako izostaju velika masovna zimovališta. Neke od zabilježenih vrsta su oštrouhi šišmiš, dvobojni šišmiš, smeđi dugoušan i sjeverni noćnjak.
Velika većina pravih podzemnih životinja su beskralježnjaci. To su razne široj javnosti često nepoznate skupine poput kornjaša, striga, skokuna, paukova, lažištipavaca, jednakonožnih rakova, mnogočetinaša i drugih. Oni žive na nekoliko različitih staništa unutar podzemlja: na kopnu, u tankom sloju vode koja se cijedi niz stijenke zidova i nikada ne presušuje, u vodi, a poseban tip podzemnog staništa je guano, izmet šišmiša.
Dosadašnjim sporadičnim istraživanjima otkrivena je bogata fauna u dubokim jamama Sjevernog Velebita. Zbog posebnosti i izoliranosti staništa, velika je većina (oko 70 %) podzemnih vrsta endemična. Samo je u Lukinoj jami – Trojami zabilježeno 13 vodenih i 23 kopnenih, isključivo podzemnih organizama. Otkriveno je mnogo novih vrsta, ali to ne čudi s obzirom na neistraženost područja.
Meštrovljeva pijavica (Croatobranchus mestrovi) dosad je pronađena samo u četiri duboke jame Nacionalnog parka Sjeverni Velebit te je endemska vrsta. Veličine je do 4,5 cm i vjerojatno je predator, kao i površinske pijavice. U Lubuškoj jami i Lukinoj jami – Trojami iznenađujuće je pronađena još jedna vrsta pijavice, čija je analiza još u tijeku. Dinarski špiljski cjevaš (Marifugia cavatica) jedini je slatkovodni podzemni cjevaš na svijetu i endem je Dinarida. U sifonu Lukine jame – Trojamepronađena je kolonija sjevernog dinarskog špiljskog školjkaša (Congeria jalzici), koji je tercijarni relikt i endem sjeverozapadnih Dinarida. Predstavlja jedinog slatkovodnog školjkaša koji se prilagodio životu u podzemlju. Iznenađujuće je bilo i otkriće ogulinske špiljske spužvice (Eunapius subterraneus) u Lukinoj jami – Trojami, rasprostranjene u široj okolici grada Ogulina. Endem je Hrvatske i jedina je slatkovodna podzemna spužva na svijetu. Također u Lukinoj jami – Trojami, na dubini od gotovo 1.000 m, pronađena je i nova vrsta strige Geophilus hadesi, što je najdublja živuća vrsta strige u svijetu. Prvi pronađeni leteći troglobiont (organizmi potpuno prilagođeni životu u podzemlju), dvokrilac Špiljska hajdi (Troglocladius hajdi) pronađen je na dubinama većim od 800 metara, također u Lukinoj jami – Trojami. To je zasad jedini poznati kukac potpuno prilagođen životu u podzemlju, a zadržao je i sposobnost leta.
Podzemna fauna Parka intenzivno se istražuje i neprestano se otkrivaju nove vrste i rodovi.
Izvor: NP SJEVERNI VELEBIT