Call - Nazovi

+385 98 168 8409

Adresa - Address

Dubrava 1, Bošana,
23250 Pag, Croatia

Call - Nazovi

+385 98 168 8409

Call - Nazovi

+385 98 739 296

Kamenjar

Kamenjar – stanište Velebita

Na prvi pogled kamenjar se čini gol i pust, daleko od povoljnog staništa za živa bića. Biljkama su za rast potrebni tlo i voda, a životinjama hrana i zaklon. A kamen ne pruža ništa od toga! Ipak, kamenjar je nastanjen. Čak i naizgled goli kamen često je prekriven suhim i tvrdim lišajima. Ako se dobro zagledate u površinu kamena vidjet ćete, ponekad istočkane, krpice sive, zelenkaste, žute, narančaste ili ružičaste boje. To su lišaji, jedni od najtvrdokornijih životnih oblika na zemlji. Lišaj nije jedinstven organizam, već prisna zajednica dvaju ili više organizama, od kojih je jedan gljiva, a ostali su alge ili cijanobakterije. Alga fotosintezom proizvodi hranjive tvari, dok gljiva gradi tijelo lišaja, koje štiti algu. Lišaj uzima iz zraka vlagu i druge hranjive tvari poput dušika, i za život su mu dovoljni zrak, sunce i kiša. Osim toga, može preživjeti duga razdoblja u suhom stanju, mirujući. Lišaji fotosintetiziraju i rastu samo kad su vlažni, pa je njihov rast vrlo spor. Zbog svega ovoga dobro preživljavaju na nepovoljnim staništima poput kamenjara ili tundre. Budući da ovise o kvaliteti zraka, mnoge vrste lišaja su važni pokazatelji njegove kakvoće – one su bioindikatori. Lišaji Nacionalnog parka Sjeverni Velebit još nisu sustavno istraživani.

Kamenjar

Ipak, u kamenjaru postoje i gostoljubivija mjesta za život od gole površine kamena. Krš je osobito bogat pukotinama u stijenama, u kojima se nakuplja zemlja i zadržava voda. Pukotine su ujedno barem djelomično zaštićene od sunca i vjetra pa u njima rastu mnoge vrste biljaka. Tu i tamo nađe se pukotina dovoljno velika da se u njoj zakorijeni stablo. Biljke kamenjarke koje rastu u ovakvim uvjetima moraju biti izuzetno otporne i prilagođene svojem okolišu. Kamenjarke u planinskim područjima, osim oskudice tla i vode, moraju izdržati brojne nepovoljne klimatske prilike. Zbog rjeđe atmosfere na višim nadmorskim visinama sunce je ljeti vrlo jako, a noću i za ružnog vremena čak se i ljetne temperature spuštaju blizu, a ponekad i ispod nule. Tu je i jak vjetar koji hladi i isušuje, a kako na višim nadmorskim visinama zima traje gotovo šest mjeseci, biljke imaju manje vremena za rast i razmnožavanje.

Kamenjar 02

Zato kamenjarke imaju posebne prilagodbe kojima se odupiru nepovoljnoj klimi. Njihova površina često je obrasla dlakama koje zadržavaju sloj zraka uz površinu biljke. On djeluje kao toplinska izolacija i smanjuje isušivanje. Jastučast, gust oblik također pridonosi toplinskoj izolaciji. Mnoge biljke rastu nisko uz tlo, jer je zrak neposredno uz površinu tla često mnogo topliji od ostatka zraka. Od nastanka sunčevih opeklina biljke štiti svijetla boja, ali i guste dlake. Neke biljke imaju čvrste kožaste listove koji su otporni na isušivanje. Kako bi ubrzale razvoj sjemenki mnoge biljke imaju cvjetove koji su se u stanju zagrijati na višu temperaturu od ostatka biljke. Dobar primjer za to su cvjetovi u obliku zvona. Topao zrak, koji je rjeđi od hladnog, kreće se prema gore, i kad uđe u zvonasti cvijet, ne može više izaći. Dobar primjer je medvjetka, čiji cvjetovi imaju vrlo sužen otvor zvončića. Potpuno drugačiji mehanizam zagrijavanja imaju na primjer cvatovi planinskog kravljaka, u obliku glava – njegovi svijetli ovojni listovi usmjeravaju sunčeve zrake u središte cvata čija crna boja upija toplinu.

Kamenjar 03

Među kamenjem obitavaju i mnoge vrste životinja prilagođene za život na ovakvom staništu. Najčešće su to sitnije životinje poput puževa, pauka, kukaca, gmazova ili glodavaca, no kamenjar nastanjuju i krupnije životinje poput divokoze. I životinje iz okolnih staništa mogu svratiti u kamenjar kako bi se nahranile njegovim stanovnicima. Mnoge ptice na stijenama pronalaze sigurno sklonište za svijanje gnijezda, a hrane se na bogatim okolnim travnjacima.

Kamenjar 04

Posebno stanište na kamenjaru je točilo ili sipar – rahla i nepovezana nakupina kamenja odronjenog od većih gromada stijena. Točila se obično oblikuju na strmim padinama i pri njihovu dnu, na mjestima gdje reljef svojim oblikom kanalizira komade kamena. Kamenje koje čini točilo može biti različite veličine – od stijena promjera metra, preko kamena veličine lopte ili šake do sitnih kamenčića veličine šljunka. Ispod sloja rastresitog kamenja nalazi se vlažne zemlja. Na točilu rastu specijalizirane biljke, a glavna im je prilagodba izuzetno dugačak i razgranjen korijen, koji mora sezati duboko ispod slojeva kamenja. Točilo je stanište najpoznatijeg hrvatskog endema, velebitske degenije, koja raste na srednjem i južnom (ali ne i na sjevernom!) Velebitu.

Kamenjar 05

Budući da je kamenjar stanište koje zahtijeva posebne prilagodbe, a ujedno je izolirano od drugih sličnih staništa, ovdje se često razvijaju endemične vrste i podvrste. Upravo u Hajdučkim i Rožanskim kukovima raste najveći broj endemičnih biljaka u Parku, a u kamenjaru žive i neke endemične životinje, poput velebitske gušterice, dinarskog voluhara i velebitske pijavice, vrste dubokih jama.

Kamenjar 06
Share This
Skip to content