Staništa Velebita

Pet je glavnih tipova staništa u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit

Stanište je okoliš koji pruža dom nekoj vrsti. Postoji mnogo različitih staništa, a često dobivaju ime po biljnim zajednicama koje tu obitavaju (npr. dinarske bukovo-jelove šume). Stanište je osnovni preduvjet za prisutnost neke vrste. Vrste su često prilagođene na jedan ili više tipova staništa, dok u drugima ne mogu opstati. Zato je, tražimo li neku vrstu, korisno znati koja joj staništa odgovaraju. Jednako tako, ako znamo koja staništa postoje na nekom prostoru, znamo i koje vrste možemo očekivati. Veća raznolikost staništa ujedno znači i veći broj vrsta, dakle veću biološku raznolikost i zdravlje ekosustava. Želimo li zaštititi neku vrstu, prije svega moramo zaštititi njezino stanište, jer niti jedno živo biće ne može opstati ako nema odgovarajući prostor za život.

Područje Velebita je mozaik raznolikih staništa – šuma, travnjaka, stijena, točila i rijetkih vodenih staništa. Niti jedna sastavnica tog mozaika nije potpuno neovisna od ostalih, jer mnoge vrste koriste više tipova staništa. Staništa k tome nisu međusobno odijeljena oštrom crtom, već se međusobno pretapaju u prijelaznim područjima, koja su često najbogatija životom. Čini nam se da je taj krajolik oduvijek takav, no stvarnost je potpuno drugačija. Njegov sadašnji izgled posljedica je dugog razvoja i raznolikih utjecaja, no niti on nije statičan, nego će se i dalje mijenjati ovisno o nizu čimbenika koje je često teško ili čak nemoguće predvidjeti.

1. Šuma

2. Travnjak

3. Kamenjar

4. Podzemlje

5. Vodena staništa