Travnjačke biljne zajednice

Travnjačke biljne zajednice Nacionalnog parka Sjeverni Velebit

Iako su travnjaci nastali djelovanjem čovjeka, nisu svi isti. Razlikuju se ovisno o nadmorskoj visini, reljefu terena, značajkama tla, utjecaju vjetra, načinu upotrebe i drugim čimbenicima koje je ponekad teško otkriti. Međuigra ovih čimbenika stvorila je niz travnjačkih tipova, koji se odlikuju i specifičnom kombinacijom biljnih vrsta. Proteklih nekoliko godina travnjačke biljne zajednice Nacionalnog parka Sjeverni Velebit detaljno su istražene.

Kamenjarski pašnjaci šaša crljenike i žute krške zečine (Carici humilis-Centauretum rupestris) – Travnjačke biljne zajednice

Razvijeni su u najnižem pojasu tj. u pojasu crnog graba, npr. na Dundović podu, Kačarici, Laminači i Turskim vratima. Za njih je značajan veliki udio submediteranskih vrsta, koje se često javljaju s velikim populacijama. To su npr. žuta krška zečina (Centaurea rupestris), velecvjetni krestušac (Polygala nicaeensis), glavatka (Cephalaria leucantha), modri kotrljan (Eryngium amethystinum), sjajna smilica (Koeleria splendens) i druge.

Kamenjarski pašnjaci vriska i šaša crljenike (Saturejo subspicatae-Caricetum humilis)

S porastom nadmorske visine, sve više izostaju submediteranske vrste, a zamjenjuju ih planinske te stvaraju ovu zajednicu. Na primorskim padinama sjevernog Velebita ti pašnjaci zauzimaju raspon nadmorskih visina od oko 1100 do 1400 m u pojasu šuma bukve, a mjestimice i u pojasu bora krivulja. Lijepe sastojine mogu se naći na području Borovih vodica, Vukušić dulibe, Zelengrada, Oštrika, Alančića i Buljme. Kako većina submediteranskih vrsta obilno zastupljenih u prethodnoj zajednici razvijenoj na nižim položajima izostaje, tako da su floristicki siromašniji. Umjesto njih javljaju se neke od vrsta viših položaja kao što su stupasti jaglac (Primula veris subsp. columnae), pustenasta zečina (Centaurea triumpfettii), srebrnolisni trputac (Plantago argentea), tršćanski srčanik (Gentiana verna subsp. tergestina) i neke druge.

Travnjaci uspravnog ovsika (prijelazni tip travnjaka između sveza Bromion erecti i Scorzonerion villosae)

U rasponu nadmorskih visina od 850 do 1100 m na položajima koji nisu direktno izloženi moru ili buri, nego se nalaze na zaštićenim položajima i često su okruženi šumom nalaze se relativno male površine ovog travnjaka. Razvijaju se nad dubljim tlima koja nikad nisu kamenjarska, ali su s druge strane i dovoljno plitka da ne dođe do ispiranja i zakiseljavanja na što upućuje izostanak acidofilnih (kiseloljubnih) vrsta. Ovi travnjaci vjerojatno su različitog postanka. Većim dijelom su se vjerojatno koristili kao pašnjaci (na području Babrovače i Palježa koriste se i danas), a kako se nalaze na zaravnjenim terenima bez stršećeg kamenja, moguće je da su služili i kao košanice. Manji dio tih travnjaka mogao je nastati i zarastanjem nekad obrađivanih površina (npr. na Dundović podu i na terasama kod Gobanović padeža blizu Babrovače). Javljaju se i kao najtermofilniji tip travnjaka vršne zone, a tada se redovito javljaju iznad vrlo plitkih krševitih tala ili iznad morenskog materijala. Takvi travnjaci osobito su lijepo razvijeni na Mirovu, a ističu se i velikim populacijama planinskog ušljivca (Pedicularis hoermanniana). Karakterizira ih relatvno opsežan skup vrsta, a neke od njih su hrptasti luk (Allium carinatum), bodljičasta krvara (Sanguisorba minor subsp. muricata), gomoljasta končara (Filipendula vulgaris), kasni čistac (Stachys serotina), livadna kadulja (Salvia pratensis) i druge.

Travnjaci isprekidane šašike i šaša crljenike (Seslerio juncifoliae (interruptae) – Caricetum humilis)

Ovo su pašnjački travnjaci (ponekad i košanice) najviših položaja primorskih padina izloženih buri, razvijeni u pojasu šuma bukve i klekovine bora krivulja u rasponu nadmorskih visina od oko 1200m do najviših vrhova (npr. Balinovac 1602m, Veliki Zavižan 1676m, Oštrik 1355m, Alančić 1611m, Buljma 1451m). Rudine s isprekidanom šašikom najrasprostranjeniji su tip visokoplaninskih travnjaka primorskih padina Velebita, a za njihovo pojavljivanje odlučujuća je jaka bura. U takvim uvjetima konkurentna je upravo isprekidana uskolisna šašika (Sesleria interrupta), pa je ona ujedno i dominantna vrsta. Od ostalih biljaka koje se javljaju u ovoj zajednici valja još spomenuti vrste svilenasta žutilovka (Genista sericea), hrapavodlakavi oman (Inula hirta), planinski čubar (Satureja subspicata), srcolika glavulja (Globularia cordifolia), srebrnolisni trputac (Plantago argentea), planinski ušljivac (Pedicularis hoermanniana), glatka dvoštitka (Biscutella laevigata), velebitska oštrica (Oxytropis dinarica subsp. velebitica) i druge.

Travnjaci bosanske vlasulje (Festucetum bosniacae) – Travnjačke biljne zajednice

Razvijeni su u istoj toj vršnoj zoni, no na zaštićenim položajima, prije svega pošteđenim jake bure i često na dubljim tlima. Najzastupljeniji su tip travnjaka u Dundović, Šegotskom i Bilenskom padežu te na Rožanu i zavižanskom području. Na Tudorevu i Velikom Lubenovcu mozaično su raspoređeni s drugim tipovima travnjaka. U svom sastavu ujedinjuju niz planinskih vrsta, npr. velebitski klinčić (Dianthus velebiticus), kamenjarska pušina (Silene saxifraga), svjetlucava zvjezdoglavka (Scabiosa lucida), klinčić kamenjar (Dianthus petraeus subsp. petraeus), kamenjarska bedrenika (Pimpinella saxifraga), crvenkasti zmijak (Scorzonera purpurea subsp. rosea), divokozjački kostriš (Senecio doronicum), livadni zvončić (Campanula glomerata), okruglasta zečica (Phyteuma orbiculare) i dr.

Travnjaci metličaste vlasulje (Festucetum paniculatae) – Travnjačke biljne zajednice

Javljaju se mozaično u području rasprostranjenosti travnjaka bosanske vlasulje, ali na dubljim, vlažnijim, više ili manje ispranim tlima uvjetovanim reljefom i ekspozicijom. Vrlo se jasno ističu s obzirom da ih čine guste monodominantne sastojine metličaste vlasulje (Festuca paniculata) koja je nerijetko viša od 1,5 m. Zanimljivo je i pojavljivanje nekih inače tipično šumskih vrsta u ovim travnjacima. Jedan su od najrjeđih tipova planinskih travnjaka u Hrvatskoj, a dosad su poznati jedino s područja Šegotskog i Bilenskog padeža te Tudoreva.

Travnjaci tvrdače (Nardetum strictae)

Razvijaju se u vršnom pojasu, u zoni pretplaninskih bukovih šuma i klekovine bora krivulja, no na dnima zaravnjenih, zaštićenih dolaca gdje se skupio deblji sloj tla, koji je izolirao vapnenačku podlogu te omogućio ispiranje baza i stvaranje zakiseljene, hranjivima siromašne podloge. Oni su jedini tip acidofilnih travnjaka na području sjevernog Velebita. Lako su prepoznatljivi po gustim sastojinama trave tvrdače (Nardus stricta), koja je redovno dominantna vrsta. Uz tvrdaču sa znatnom brojnošću pridolaze crnkasta vlasulja (Festuca nigrescens), proljetni šaš (Carex caryophyllea), poljska bekica (Luzula campestris), petolist srčenjak (Potentilla erecta), polegla trozubica (Danthonia decumbens), planinska mirisavka (Anthoxanthum alpinum), obična rosulja (Agrostis capillaris), dvodomna bubica (Antennaria dioica), šumska smilika (Gnaphalium sylvaticum) i druge. U sastavu vrsta uglavnom nema submediteranskih, ilirskih – vrsta zapadnog Balkana i istočnog jadranskog obalnog pojasa i južnoeuropskih vrsta, tako da se za travnjake tvrdače može reći da biljnogeografski slabo odražavaju prostor u kojem su razvijeni. Njihov floristički sastav – sastav biljnih vrsta prije svega odražava ekstremne ekološke uvjete u kojima se razvijaju.

Planinski travnjaci busike (Deschampsietum subalpinum)

Mogu se razviti na dnima dolaca, ukoliko su ona ljevkasta, tako da se u njima sakuplja voda, osobito snježnica. Redovno su vrlo malih površina, često od svega desetak kvadratnih metara i vrlo su siromašnog florističkog sastava – sastava biljnih vrsta.

Nekadašnje obradive površine (Deschampsietum subalpinum)

Na njima se nekad mahom uzgajao krumpir i kupus, rjeđe i neka druga povrtna kultura, a danas su u potpunosti napuštene te su s vremenom zadobile izgled travnjaka. U njihovom sastavu dominiraju nitrofilnije – one kojima odgovara veća koncentracija dušika u tlu i mezofilnije vrste – one kojima odgovara vlažnije stanište u odnosu na kamenjarske travnjake, tako da se u prvi mah može činiti da se radi o malim eksklavama nizinskih travnjaka. Od trava tu mogu dominirati ovsenica pahovka (Arrhenatherum elatius) ili puzava pirika (Elymus repens), posljednja posebice u Padežima i Mirovu. Oba tipa su ujedinjena velikim brojem zajedničkih vrsta kao što su puzava pirika (Elymus repens), čvorasta oštrica (Dactylis glomerata), rupičasta pljuskavica (Hypericum perforatum), livadna kukavičica (Lathyrus pratensis), poljski osjak (Cirsium arvense), ptičja grahorica (Vicia cracca), livadna broćika (Galium mollugo), dvodomna kopriva (Urtica dioica), biljeli golesak (Silene latifolia subsp. alba), šumska krasuljica (Anthriscus sylvestris) i druge. Ukoliko trave nisu izraženo dominantne, takve sastojine imaju izgled visokih zeleni. Zanimljivo je da ovdje nije pronađena niti jedna neofitska ili invanzivna vrsta, npr. jednogodišnja krasolika (Erigeron annuus), kanadska hudoljetnica (Conyza canadensis), pelinolisni limundžik (Ambrosia artemisiifolia), gustocvjetna zlatnica (Solidago canadensis), koje su inače redovne, vrlo često i dominantne na zapuštenim obradivim površinama u nižim područjima.