Šumske biljne zajednice 2
Šumske biljne zajednice 2 Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
Zbog količine materijala sadržaj stranice Šumske biljne zajednice 2 podijeljen je na dvije zasebne ali povezane stranice.
Veći dio Nacionalnog parka Sjeverni Velebit (više od 80% površine), prekriven je šumama kod kojih se može dobro uočiti visinska raščlanjenost (zonacija). Biogeografski one pretežno pripadaju eurosibirsko-sjevernoameričkoj regiji te manjim dijelom mediteranskoj regiji. Iako na području Parka do sada nije bilo detaljnih istraživanja biljnih zajednica šuma, za šire područje sjevernog Velebita zabilježeno je 14 različitih šumskih biljnih zajednica.
Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (Lamio orvale-Fagetum sylvaticae)
Pridolazi na kontinentalnoj strani gdje zauzima pojas između 400 i 800 m nadmorske visine i vrlo je bogata vrstama. U sloju drveća prevladava bukva (Fagus sylvatica), a primiješani su gorski javor (Acer pseudoplatanus), javor mliječ (Acer platanoides), obični jasen (Fraxinus excelsior) i gorski brijest (Ulmus glabra). Sloj grmlja grade obični likovac (Daphne mezereum), vazdazeleni likovac (Daphne laureola), crvena bazga (Sambucus racemosa), božikovina (Ilex aquifolium), planinska kozja krv (Lonicera alpigena), crvena kozja krv (Lonicera xylosteum), širokolisna kurika (Euonymus latifolius) i druge vrste. U bujnom sloju prizemnog rašća ističu se specifične vrste ilirskih bukovih šuma – bukovih šuma zapadnog Balkana i istočnog jadranskog obalnog pojasa: velika mrtva kopriva (Lamium orvala), šumsko volujsko oko (Hacquetia epipactis), bijeli bun (Scopolia carniolica), proljetno mišje uho (Omphalodes verna), kranjska mlječika (Euphorbia carniolica), velecvjetna gorska metvica (Calamintha grandiflora) i druge, no tu rastu i vrste karakteristične za većinu europskih bukovih šuma: mirisna lazarkinja (Galium odoratum), europska zdravčica (Sanicula europaea), klasasta habulica (Actaea spicata), šumski šaš (Carex sylvatica) , ljekoviti plućnjak (Pulmonaria officinalis), bijela šumarica (Anemone nemorosa), ljiljan zlatan (Lilium martagon) , višegodišnji prosinac (Mercurialis perennis), žuta mrtva kopriva (Lamium galeobdolon) i druge. Ova zajednica na sjevernom Velebitu raste oko naselja Krasno.
Smrekova šuma s pavlovcem (Aremonio-Piceetum abietis) – šumske biljne zajednice 2
Posebice je razvijena na Štirovači i na rubovima brojnih gorskih livada. To je biljna zajednica širokih udolina u kojima je veća koncentracija hladnog zraka, takozvanih mrazišta. U sloju drveća prevladava smreka (Picea abies) uz koju rastu jela (Abies alba) i bukva (Fagus sylvatica) slabije vitalnosti. Sloj grmlja je slabo razvijen, a u njemu rastu jarebika (Sorbus aucuparia) i crna kozja krv (Lonicera nigra). Sloj prizemnog rašća je vrlo bujan i obiluje acidofilnim vrstama (onima koje uspijevaju na kiselom tlu), poput borovnice (Vaccinium myrtillus), jednoljetne crvotočine (Lycopodium annotinum), dlakave bekice (Luzula pilosa), a značajne su i šumski cecelj (Oxalis acetosella), malina (Rubus idaeus), šumski srčanik (Gentiana asclepiadea), trolisna režuha (Cardamine trifolia) i mnoge druge. Šumski pavlovac (Aremonia agrimonoides) se redovito nalazi u sastavu zajednice, ali ne obilno.
Pretplaninska smrekova šuma s čopocem (Laserpitio krapfii – Piceetum abietis)
Najveći kompleksi ove šume nalaze se u Smrčevim dolinama i Lubenovcu. Razvija se u strmim, sjevernim, hladnim i zatvorenim ponikvama i dolinama, u uvjetima visokog i dugotrajnog snijega. Sloj drveća čini gotovo isključivo smreka (Picea abies), a u sloju grmlja rastu crna kozja krv (Lonicera nigra) i velelisna vrba (Salix appendiculata), rjeđe i Borbaševa kozja krv (Lonicera borbasiana). U sloju prizemnog rašća česte su acidofilne vrste crnogoričnih šuma: borovnica (Vaccinium myrtillus), brusnica (Vaccinium vitis-idaea), jednoljetna crvotočina (Lycopodium annotinum), sjajna huperzija (Huperzia selago), srcoliki čopotac (Listera cordata) te vrste iz bukovih šuma pretplaninskog pojasa: žuti osjak (Cirsium erisithales), trodijelni odoljen (Valeriana tripteris), planinska pavitina (Clematis alpina) i druge. Također su brojne mahovine, i to vrste iz rodova Hylocomium , Plagiothecium , mah tresetar (Sphagnum sp.), i vlasak (Polytrichum sp.).
Smrekova šuma s milavom (Hyperico griesebachii – Piceetum abietis)
Raste u okolici Zavižana, u Hajdučkim i Rožanskim kukovima, na strmim kamenim vapnenačkim blokovima iznad 1400 m nadmorske visine. U sloju drveća prevladava smreka (Picea abies), prisutna je još jarebika (Sorbus aucuparia), a rijetka su zakržljala – klekasta stabla bukve (Fagus sylvatica). U sloju grmlja i prizemnog rašća ističu se vrste pretplaninskih područja, kao što su šumska ruža (Rosa pendulina), šarena šašuljica (Calamagrostis varia), klečica (Juniperus communis subsp. nana), Borbaševa kozja krv (Lonicera borbasiana), bor krivulj (Pinus mugo), planinski ribiz (Ribes alpinum), velelisna vrba (Salix appendiculata), bijeli stolisnik (Achillea clavenae) i druge.
Smrekova šuma s ljepikom (Adenostylo alliariae-Piceetum abietis) – šumske biljne zajednice 2
Raste na širim dnima plićih ponikava koje su vlažnije, hladnije i bogatije plodnim tlom – humusom od okolnih staništa. Na staništima ove šumske zajednice dugo se zadržava snijeg i uvelike se vlaži tlo. Ovdje prevladavaju vrste vegetacije visokih zeleni: siva ljepika (Adenostyles alliariae), ljubičasti mliječ (Cicerbita alpina), austrijski divokozjak (Doronicum austriacum), šumska bujadika (Athyrium filix-femina), bijeli lopuh (Petasites albus), križana vlasnjača (Poa hybrida), platanastolisni žabnjak (Ranunculus platanifolius), pršljenasti Salamunov pečat (Polygonatum verticillatum), gajska mišjakinja (Stellaria nemorum) i dvocvjetna ljubica (Viola biflora). Za razliku od ostalih smrekovih zajednica za ovu je karakteristično izostajanje velikih kompleksa mahovina, a grmići borovnice (Vaccinium myrtillus) i smreke (Picea abies) rastu na panjevima i izvaljenim stablima. Zajednica u sjevernom Velebitu raste mozaično, a najljepše su sastojine u predjelu Loma.
Šuma klekovine bora krivulja i Borbaševe kozje krvi (Lonicero borbasianae-Pinetum mugi)
Ova šuma nastanjuje najviše vrhunce sjevernog Velebita i čini gornju granicu šumske vegetacije na dinarskim planinama iznad 1350 m nadmorske visine. Obrašćuje mnoge stjenovite vrhove, glavice i padine. Dominantna je vrsta bor krivulj (Pinus mugo) koji pod utjecajem visokog i dugotrajnog snježnog pokrivača i jakih zračnih strujanja, razvija vrlo duge polegle grane i čini velike, neprohodne predjele. Uz bor krivulj i po koju kržljavu smreku (Picea abies) i klekastu – zakržljalu bukvu (Fagus sylvatica) rastu velelisna vrba (Salix appendiculata), jarebika (Sorbus aucuparia), Borbaševa kozja krv (Lonicera borbasiana), šumska ruža (Rosa pendulina), mukinjica (Sorbus chamaemespilus), planinski ribiz (Ribes alpinum), klečica (Juniperus communis subsp. nana), obična dunjarica (Cotoneaster integerrimus), kupina kamenjarka (Rubus saxatilis), borovnica (Vaccinium myrtillus) i brusnica (Vaccinium vitis-idaea) i druge vrste. Klekovina bora ima veliko zaštitno značenje jer obrašćuje mnoge strme i stjenovite terene na kojima se nalazi brojne hrvatske endemične i rijetke biljke.
Idi na stranicu 1 istog sadržaja.
Izvor: NP SJEVERNI VELEBIT