Call - Nazovi

+385 98 168 8409

Adresa - Address

Dubrava 1, Bošana,
23250 Pag, Croatia

Call - Nazovi

+385 98 168 8409

Call - Nazovi

+385 98 739 296

Novija povijest

Novija povijest Velebita

Novija povijest Velebita počinje početkom 18. stoljeća kada na ovom prostoru nestaje neposredna turska opasnost. Oslobođenje Like i Dalmacije od osmanske vlasti daje novi poticaj integriranju velebitskog prostora u nove društvene i gospodarske tokove. Prostor je Velebita većim dijelom u okvirima novostvorene Vojne krajine, sve do njezina ukidanja krajem 19. stoljeća. Time se stvaraju i preduvjeti novog naseljavanja u njegova podnožja, a time i veća aktivnost u vršnim dijelovima. U cilju razvoja trgovine, Habsburško carstvo teži izlasku na Jadran i čvršćoj integraciji svojih regionalnih sastavnica. U ovom se razdoblju (krajem 18. i posebice tijekom 19. stoljeća) počinju ubrzano graditi prometnice koji su prelazeći velebitske prijevoje povezivale primorske padine Velebita s bližim, ali time i daljim zaleđem (npr. ceste Senj – Karlovac, Stinica – Kosinj i Krasno, Stinica – Pazarišta, Karlobag – Gospić – …), ali i uzdužne veze podgorskih naselja. Sve je to bitno utjecalo i na život stanovnika velebitskih padina. Upravo zbog dobrih veza s unutrašnjošću neka su se naselja počela intenzivnije razvijati (Senj, Karlobag), a neka nisu nikada doživjela onaj intenzitet života kakav su imala tijekom prapovijesnog, rimskog ili srednjovjekovnog razdoblja (Sveti Juraj, Stinica – Jablanac).

Međutim, i u ovom su vremenu stanovnici velebitskih podnožja nastavili tisućljetnu praksu života u planini, gradeći i održavajući svoje planinske stanove, koseći košanice, napasajući stoku, obrađujući svaki dostupni komadić obradive zemlje, mijenjajući između sebe ono čime su raspolagali s onim što im je nedostajalo. Selili su onako kako im je prostor kojim su raspolagali dozvoljavao. Ako su iznad njihovih zimskih staništa bili podovi ili podi (zaravni na otprilike 800-900 m nadmorske visine), mogli su seliti ranije i ostajati duže. Na nekim su podovima bila moguća i stalna naselja. Kako se snijeg u planini otapao tako su mogli postupno seliti u viša područja. Najprije sele na niže nadmorske visine te s otapanjem snijega polako pristupaju i vršnim dijelovima. Tako i stoka dobiva raznovrsniju i sočniju ispašu tijekom dužeg razdoblja.

Ujesen, s prvim mrazovima i snijegom, počinju pripreme za silazak u primorska naselja (koja najčešće nisu bila uz samu obalu već položena uz putove prema planini, izvore vode i ono malo obradive zemlje kojom su mogli raspolagati). S planine se nosi sve što se skupilo tijekom kasnog proljeća, ljeta i jeseni (sijeno, urod iz vrtova i njiva, med itd.). Tijekom zimskog razdoblja već počinju pripreme za povratak u planinu. Čim snijeg počinje kopniti slijedi selidba i povratak planini. Također se nosi u planinu sve što je rodilo u skromnim podgorskim vrtovima te gnoj u suknenim vrećama. Odlazak je bio praćen i posebnim obredima kojima su se pokušavali obraniti od bolesti stoke i ljudi, nerodne godine, dugog snježnog razdoblja i slično. O tom dobrom početku selidbe ovisio im je i opstanak na planini. Danas, promatrano iz perspektive urbane ugodnosti i tehnoloških pomagala, ovaj nam se način života čini surov i težak. Međutim, tadašnjim stanovnicima Velebita to je bio jedini način opstanka. I za to su bili dobro opremljeni snagom, znanjem i izdržljivošću. U planini i pod planinom nalazili su gotovo sve što im je bilo potrebno. Ono što im je nedostajalo mijenjali su s onim što su imali. Zato Velebit moramo promatrati kao cjelinu te kao prostor koji povezuje.

Share This
Skip to content